Svemogući smartphone

Nakon gotovo trideset godina Apple je napustio glavni dizajner, Londonac Jonatan Paul Ive (52), koji je svojim radom uniformirao svijet kao malo tko dosad – smartphone u ruci i bijele slušalice u ušima, svi smo jednaki, bez obzira na rasu. Kad je 2015. predstavljao Apple ­Watch, Ive je rekao da su ljudi donekle spremni na to da im telefon izgleda isto kao kod milijuna drugih, ali da se sat mora po nečemu isticati. Sa satom je pogodio, odlično se prodaje već četvrta generacija Apple Watcha, ali ostalo je neodgovoreno pitanje: zašto su svi telefoni postali jednaki?

Nekad nije bilo tako. Iskra je svijetu dala spljošteni model, Ericsson je prodavao slavnu Cobru, AT&T one s mnogo gumba, a Salvador Dalí kreirao je telefon s jastogom na slušalici. I mobiteli su se u početku razlikovali, pa ste izdaleka razaznavali Motorolu od Nokije. I Ive je na početku radio jedinstvene predmete. Prvi mu je svjetski uspjeh bio iMac G3 iz 1998. Dok su svi drugi PC-i imali ružne monitore i još ružnije kutije, on je sve spojio u jedinstveni stroj nalik portabl-televizoru iz budućnosti, u prozirnoj zeleno-plavoj plastici. Uopće, sve je iz Applea tada izgledalo jedinstveno, i ono što je išlo, i ono što nije: legendarni iPod i trampasti miševi nalik kutiji za sapun, besmisleni Apple G4 Cube i nenadmašni MacBook Air. Ali u jednom trenutku svi su televizori, ekrani i mobiteli na svijetu postali crni stakleni pravokutnik oblih rubova, a korisnicima to nije smetalo. Jony Ive zapravo nije kriv što svi na svijetu imamo jednake smartphone: on je 2007. dizajnirao prvi, iPhone, a svi su ga drugi kopirali. „To mi ne laska“, rekao je jednom, „radite sedam ili osam godina na nečemu, i onda vas kopiraju. To je krađa, i to je lijenost.“

Mobiteli su doživjeli sudbinu automobila: performanse su važnije od prepoznatljivosti, sigurnost i brzina diktiraju oblikovanje, umjesto siluete prodaju se specifikacije. U svijetu bežičnih veza ništa nije dovoljno tanko. Nezaboravan je prizor kada je Steve Jobs, poput Houdinija, iz obične žute koverte pred novinarima 2008. izvukao laptop MacBook Air debeo 19,8 mm. Appleova opsesija prozirnošću i spljoštenošću očitovala se i u dvije ludosti, koje također idu na duši Iveju – njihovu novom sjedištu i njihovoj kreditnoj kartici. Kartica je od titana, neviđeno tanka, bez ikakvih slova i brojeva na sebi, čisti snobizam. Novo sjedište tvrtke Apple u Cupertinu u Kaliforniji projektirao je Norman Foster, ali uz veliko miješanje ­Jobsa i Iveja. Divovski stakleni obruč nastao je zbog Jobsove megalomanske želje „da sagradi najbolju poslovnu zgradu na svijetu“, ali izgleda banalno, kao križanac iPhonea i Allianz Arene u Münchenu. Za 5 milijardi dolara dobili su 2017. stroj za rad 13.000 ljudi, koji sam regulira temperaturu, i bez ijednoga ravnog prozora. Opsesivno su tražili pravu nijansu prozirnosti, izluđujući izvođače zahtjevom da fuga između staklenih stijena ne bude šira od 0,8 milimetara. Ignorirali su upozorenje komisije za tehnički pregled da će im se uposlenici zabijati u superprozirna stakla, tako da je nakon otvaranja hitna pomoć tamo bila svakodnevno.

Jony Ive veliki je poštovatelj njemačkoga dizajnera Dietera Ramsa, koji je postulirao deset principa za dobar dizajn – da mora biti inovativan, koristan, lijep, razumljiv, nenametljiv, pošten, trajan, totalan i ekološki. Rams je jednom odao priznanje Appleu da je jedna od rijetkih kompanija koja se pridržava svih tih deset načela, a Ive mu je odao počast time da je iPod dizajnirao prema Ramsovu džepnom radiju T3 iz 1958. Ive i izgleda poput svojih dizajna: niska rasta i sitne građe, obrijane glave i vrlo kratke brade, sportski odjeven. Manijakalno je posvećen detaljima, pa je tako zaključio da rubovi Appleovih uređaja moraju biti zaobljeni kako bi izgledali manji nego što jesu; Lorene Powell, supruga Stevea Jobsa, ispričala je da su njih dvojica mogli o rubovima „pričati satima“. Nakon što je Jobs umro, Ive je zaoblio i rubove na ikonama iPhonea jer su ga pravi kutovi „izluđivali“. Glavni gumb na Apple Watchu nije stavio u sredinu, gdje je na tradicionalnim satovima vijak za navijanje, nego ga je pomaknuo prema gore: „Funkcija mu je različita. U sredini bi podsjećao na nešto iz prošlosti, ali to bi bila pogrešna informacija.“

Rams je elektronske uređaje dizajnirao da budu neutralni kako bi se duže mogli koristiti. Njegove hi fi linije, koje je dizajnirao za Braun, podsjećaju na oscilatore iz ruskih podmornica, a imitacije njegova radija T3 doma vidim na svakom koraku: termostat bojlera, mikrovalna pećnica, mašine za pranje rublja i posuđa, daljinski upravljač za klima-uređaj – sve su to bijele kutije s nekoliko gumbića. Ive je, pak, smartphone učinio tajanstvenim poput crnog monolita iz Odiseje u svemiru, dajući neutralni okvir za portal u milijun svjetova. Telefoni su nekad morali biti različiti jer su svi radili isto. Međutim, svaki je mobitel danas jedinstvena i individualizirana zbirka aplikacija njegova vlasnika pa onda mogu biti svi jednaki. Apple ima 1,8 milijun aplikacija, a Android 2,1 milijun, što je daleko previše za normalno ljudsko biće. U prosjeku ne instaliramo više od osamdeset aplikacija, a i od njih koristimo jedva polovicu, u pravilu Uber, Viber, WhatsApp, Facebook, Google, Gmail, Instagram, Twitter, Airbnb, Netflix, Amazon, YouTube ili Dropbox. Nevidljivi okvir oblih rubova, koji je dizajnirao Ive, i prozirno staklo, na kojemu je inzistirao Jobs, pretvaraju smart­phone u kino ili banku, kartu ili poštu, novine ili televiziju, turističku agenciju ili taksi. Jony Ive napravio je majstoriju – ono što svima treba postalo je nevidljivo, baš poput zidova u Appleovu sjedištu. Njegov odlazak znači kraj jednog doba, i kraj jednog dizajna. Čini se da ćemo smartphone primijetiti tek sada, kad počinje nestajati.